Savršen teren uopće nije čudo dostupno eliti. Suprotno uvriježenom mišljenju, ne morate se roditi sa savršenom visinom tona - možete ga razvijati, baš kao što možete naučiti govoriti ili čitati.
Apsolutno uho za glazbu je sposobnost osobe da odredi visinu zvuka bez pribjegavanja usporedbi s drugim zvukom poznate visine. Uz apsolutno, postoji i relativno uho za glazbu, što se podrazumijeva kao sposobnost određivanja intervala između zvukova i na taj način određivanja visine zvuka u odnosu na drugi, s poznatom frekvencijom. Istodobno, većina ljudi koji se profesionalno ili amaterski bave glazbom posjeduje relativnu visinu, a apsolutna visina čak i među glazbenicima nalazi se ne češće nego u 9% slučajeva.
Prekrasan poklon?
Takva rijetkost apsolutnog sluha dugi niz stoljeća bilježila ga je u kategoriju "urođenih darova", svojevrsne čudesne sposobnosti koje se ne mogu razviti - samo se rodi. Mnogi se do danas pridržavaju ovog gledišta. Zapravo je sve potpuno drugačije - apsolutni tonalitet se može i treba razviti.
Proces razvijanja ove sposobnosti može se uvjetno usporediti s podučavanjem djeteta da govori ili čita. Jednom rođena, osoba ne može ni govoriti ni pisati. S vremenom, slušajući govor odraslih oko sebe, počinje izolirati pojedine riječi iz njega, kasnije ih nauči izgovarati, isprva nejasno, a zatim je sve čišće. Na isti način, učeći čitati, dijete uči odvajati zvukove od govora, povezivati ih slovima i reproducirati. Ista se stvar događa sa sluhom - postavivši takav cilj, osoba može naučiti određivati frekvenciju zvuka s velikom točnošću i nazivati je na određeni način - fa, do, sol, re, la. U tome nema čuda - samo marljivost i predanost.
Je li savršen pitch dostupan svima?
Međutim, mogućnost preciznog određivanja visine (ili frekvencije, ako se oslanjate na fiziku) zvuka bez usporedbe s drugim zvukovima prilično je rijetka. Razlog je taj što su za razvoj apsolutnog sluha i dalje poželjne neke sposobnosti, prije svega dobra osjetljivost na zvukove. Ljudi koji u početku imaju takvu osjetljivost moći će brže postići savršenu visinu tona od onih koji su "nagazili na uho". Za razvoj ove sposobnosti korisna je i uglavnom slušna percepcija, slušno pamćenje (za razliku od vizualnog ili kinestetičkog). Unatoč tome, čak i osoba koja je u početku neosjetljiva na zvukove može naučiti više ili manje precizno prepoznavati note na uho - samo joj treba puno više vremena, strpljenja i treninga.
