Postoje mjesta na planeti Zemlji s tako niskim temperaturama da se čak i boja i gorivo smrzavaju. Zamrznuto gorivo, na primjer, može se rezati nožem poput maslaca. Ali čovjek se uspio prilagoditi čak i tako agresivnom okruženju za svoje postojanje.
Pol hladnoće na Zemlji
Najhladnijim mjestom na Zemlji smatra se ruska antarktička istraživačka stanica Vostok. Stanicu je 16. prosinca 1957. osnovao V. S. Sidorov, koji je kasnije dugo vremena služio kao njegov znanstveni savjetnik.
Postaja je dobila ime u čast jedrilice Vostok, koja je bila dio antarktičke ekspedicije 1819.-1821. Stanica se nalazi 1253 km od Južnog pola i istodobno u blizini Južnog magnetskog pola Zemlje, što je vrlo povoljno za znanstveni rad.
Najhladniji dan u povijesti stanice
Područje u kojem se nalazi postaja karakterizira jak mraz. Najniža temperatura zabilježena je 21. srpnja 1983. godine. Tada se stupac žive spustio na neviđenu oznaku od -89,2oS.
Od tada se područje na kojem se nalazi postaja Vostok s pravom smatra polom hladnoće na Zemlji.
Treba napomenuti da se postaja nalazi na nadmorskoj visini od 3488 m nadmorske visine, a debljina ledenog pokrivača ispod stanice Vostok doseže 3700 m.
Najtopliji ljetni dan u povijesti postaje pao je 11. siječnja 2002. Tada je temperatura zraka obradovala stanovnike stanice mrazom od samo -12,2oS.
Ljetni mjeseci su prosinac i siječanj, najtopliji: temperatura zraka rijetko pada ispod -30 ° C, što je pak usporedivo s hladnom sibirskom zimom.
Prosječna temperatura najhladnijeg mjeseca kolovoza je -68, a ponekad i -70 ° C.
Zbog nadmorske visine položaja iznad razine mora, primjećuje se izgladnjivanje kisikom. Obično se osoba prilagodi novim klimatskim uvjetima u roku od jednog do dva tjedna.
Ponekad se razdoblje prilagodbe na nove životne uvjete odgađa i do dva mjeseca.
Tijekom cijelog tog razdoblja osoba osjeća vrtoglavicu i treperenje u očima, pojavljuju se bolovi u očima i ušima. Javlja se epistaksa, a javlja se osjećaj gušenja, popraćen mučninom, povraćanjem, gubitkom sna i apetitom.
Ljeti je na stanici i do 25 ljudi koji se bave znanstvenim radom. Zimi ta brojka pada na 13. Zimi je gotovo nemoguće doći do stanice. To znači da se znanstvenici ljeti opskrbljuju hranom i svime što im treba, zrakoplovima i, ako vrijeme dopušta, vlakovima sa sanjkama, od stanice Mirnaya koja se nalazi 2410 km od stanice Vostok.
Na stanici se opaža gotovo nula vlage. Praktično nema oborina. Zapravo se stanica nalazi u ledenoj pustinji, okovanoj jakim mrazovima.
