"Medvjed siše jednu šapu, ali živi cijelu zimu", kaže ruska poslovica. Izraz "sisati šapu" odavno je stabilan i znači živjeti od ruke do usta. Postoji mišljenje da medvjed siše šapu tijekom hibernacije. Ali je li?
Svi su čuli da medvjed sisa šapu. Vjeruje se da mu ovo pomaže da preživi nedostatak hrane zimi, jer u šapi ima puno masti. Ova je verzija stara mnogo stoljeća. Ali razina moderne tehnologije omogućuje vam prodor u jazbinu i "špijuniranje" ponašanja medvjeda tijekom hibernacije. Zoolozi su sigurni da medvjedi ne sišu šape. Znanstvenici imaju svoje objašnjenje ovog zabavnog izuma. Medvjedi spavaju podvijenih stražnjih nogu, a njuške pokrivaju prednjim nogama. To je moglo zbuniti lovce koji su pronašli medvjede koji spavaju u ovom položaju. Uz to, medvjeđe šape prekrivaju vrlo debele slojeve kože. Tijekom hibernacije novi sloj raste ispod starog sloja očvrsle kože. A kako bi ublažili svrbež, medvjedi grizu oljuštenu koru. Kad u proljeće nogavice izađu iz jazbine, krpe kože prekrivaju tabane šapa. Tijekom zimskog sna medvjed je praktički nepomičan. Njegova tjelesna temperatura varira od 29 do 34 stupnja, disanje je isprekidano, s kašnjenjem do 4 minute. Sve vitalne aktivnosti tijela usporavaju, što omogućuje vrlo polako i racionalno korištenje zaliha masnoće nakupljene tijekom razdoblja obilne hrane. Medvjedi odgajani u zatočeništvu sišu šape. Medvjedići se rađaju zimi, a jedini izvor hrane i topline osigurava majka medvjed. Bradavice medvjeda nisu smještene uzduž trbuha, kao kod većine životinja, već u preponama i pazuhu. Medvjediće neprestano drži bradavicu u ustima i cijelu zimu provodi na toploj majčinoj koži. Mladunci u zatočeništvu hrane se bradavicama. Da bi nekako nadoknadili odsutnost majke-medvjeda, počinju sisati šape između hranjenja. U zoopsihologiji se to naziva patologija ponašanja. Danas gotovo da nema tajni životinjskog svijeta. I kao što su pokazala opažanja i studije medvjeda, zimi ne sišu šape od gladi. Možda se ližu ili grizu, ali to se događa iz drugog razloga.
