Dug 51 kilometar, izgradile su ga dvije države, a sastojao se od dvotračne željezničke pruge - ovaj je projekt postao jedan od najambicioznijih krajem dvadesetog stoljeća. Zbog toga i dalje privlači pozornost znatiželjnika.
Ideja o povezivanju kontinentalne Europe i maglovitog Albiona već je dugo u zraku. Točnije, već sredinom osamnaestog stoljeća, na službenoj razini, počeli su govoriti o takvoj mogućnosti. Konačno, Sveučilište u Amiensu raspisalo je natječaj za najbolji dizajn tunela. Pobijedio je izvjesni Nicola Demare, čiji je rukopis o sjedinjenju Engleske i Francuske zaradio prvu nagradu. Ali do sada je to bila samo teorija.
Od teorije do prakse
Tek početkom devetnaestog stoljeća inženjer Albert Mathieu-Favier dao je prijedlog za tunel koji se mogao prokopati 10 metara ispod morskog dna tjesnaca. Za izvođenje radova odabrane su konjske ekipe. Problem osvjetljenja predloženo je riješiti uz pomoć uljnih svjetiljki, a za razmjenu zraka trebao je napraviti zračne kanale smještene iznad 5 metara nadmorske visine.
Ali i ovaj je projekt ostao na papiru gotovo 32 godine. 1832. pojavilo se još sedam prijedloga s francuske strane inženjera Aiméa Thomaya de Gamona. Jedan od njih dobio je odobrenje francuske strane. Bilo je do Engleske. Tek su 1876. godine parlamenti s obje strane dali dozvolu za gradnju, koja je započela s obje strane 1881. godine.
Međutim, zbog pogoršanja odnosa između zemalja, gradnja se morala zaustaviti više od 100 godina. Tek su 80-ih Engleska i Francuska obnovile svoje planove gradnje i objavile natječaj.
Pobjednik je bio projekt Euro tunela koji je pružio maksimalnu mogućnost izrade uz minimalne troškove. Sama gradnja započela je 1987. godine kada je devet tunelastih štitova počelo raditi. Svaki od njih bio je dugačak oko 200 metara s rotorima od osam metara i rezačima od volframovog karbida. Ukupno su položena tri tunela (dva glavna i jedan servisni), kao i zasebni kopneni.
U projektu je sudjelovalo više od 8 tisuća radnika i 5 tisuća inženjera iz dvije zemlje. Završena gradnja i dorada 1994. godine.
Do danas
Trenutno je Eurotunnel dvotračni željeznički tunel ukupne duljine 51 kilometar, gdje 39 leži na samom La Mancheu.
Zanimljivo je da se nije uvijek koristio u predviđenu svrhu. Na primjer, ako uđete u putnički vlak ili se sakrijete u teretni kontejner, možete postati ilegalni izbjeglički migrant iz jedne zemlje u drugu. Barem u dvadesetom stoljeću bilo je tako. Sada je to nešto složenije, jer se u tunelu nalazi oprema za preslušavanje koja pomaže u otkrivanju ljudi u spremnicima.
Tijekom godina rada u tunelu se dogodilo 5 velikih nesreća, koje nisu imale ljudskih žrtava. I sam tunel i tvrtka koja ga je služila bili su dva puta na rubu bankrota, ali sve je bilo sigurno riješeno
Danas priliku da se od Londona do Pariza za 2,5 sata godišnje koristi oko 10 milijuna ljudi.
